beats by dre cheap

Oslobađanje.

Ima možda mjesec dana, ako ne i malo više, otkako osjetim taj jaz između nas. Nedvojbeno je da sam se baš u tom periodu potišteno vratila ovdje.

Mučno sam se danima pokušavala prisjetiti šifre koju sam smislila prije ne znam ni ja koliko, samo da pronađem utočište da kanališem sebe.

Ne volim pričati drugim ljudima. Osjećam se da ih smaram. Ne mogu. Osjećam da je djetinjasto.

Kada sam napokon ušla, nisam znala šta bih od sebe. Spremila sam sa sobom pun kofer tvojih stvari koje sam imala želju negdje razbiti da se sve stvari razbacaju po sobi, a kada sam konačno otvorila vrata i zatekla se pred praznom, ali minimalistički i optimistično sređenom sobicom još u tinejdžerskim danima, kofer sam ostavila ispred, i potrčala sam da pregledam ono malo sređenih stvari što je odavno stajalo u ćošku sobe. Zatim sam dobila drugačiju želju: neka kofer ostane van moje sobice, a ja ću se učahuriti u njoj sa svojim starim stvarima. Možda nešto novo dodam. Ali ne iz kofera. Što bi upropaštavale izgled moje sređene sobice?!

Nažalost nisam mogla dugo izdržati tako. Kad god bih htjela izaći van sobice, nisam ga mogla ignorisati i šutala sam ga po podu pokušavajući se praviti da ne vidim šta je.

Na kraju sam ga unijela. Neotvoren u ćošku sobe, ali unešen.

...

Nisam htjela otvarati kofer zbog nas.
Malo me i strah.

Potrebno je hrabrosti suočiti se sa prolaznošću svega, pa tako i nas.
Na trenutke pomislim kako sam se pomirila s tim i kako se trebam osloboditi svih prvobitno sanjanih ideja o tebi i nama da bih oslobodila sebe.

Zatim mi je žao pustiti sve.
Žao mi je prihvatiti da nisam bila upravu kada sam mislila da si drugačiji.
Možda je to ono najviše što me boli. Ljudski ego. Ništa više.
Htjela sam se utješiti da je jaz prolazan. Da nije obostran.
Ali jeste.

Počeli smo jedno drugom predstavljati breme i naviku i umorili smo se panično čuvati da ne odlutamo negdje drugdje.
Ja sam se sigurno umorila. A ti me ne vučeš natrag. Imam osjećaj da priželjkuješ da odem sama. Da ne moraš prljati ruke.

Nemamo više o čemu pričati.
Ponavljamo se.
Osjećam da sam teret kada ti kažem da mi fališ.
Neću više.

Moram ti priznati i da je bilo teško napisati da sam se umorila.
Da mi je potrebno nešto više.
Nisam dugo imala hrabrosti to naglas izgovoriti nadajući se da u pitanju samo prolazna misao.

Boli(š) me.

Svijet iz mog ugla.
http://placebo.blogger.ba
12/09/2019 13:02